Svečano uručivanje svjedodžbi učenicima osmih razreda

Dana 24. lipnja razrednice R. Došen (8.a), Ž. Šikić (8.b), A. Mesić (8.c), i K. Bušljeta-Butković (8.d) svečano su uručile svjedodžbe svojim učenicima. Mnogo toplih riječi učenicima je, osim razrednica, uputio i ravnatelj škole I. Radošević. Srdačno je pozdravio sve prisutne nastavnike, roditelje, bake i djedove koji su ponosno gledali u svoju djecu. Zahvalio se svim učenicima na dostojanstvenoj proslavi kraja školske godine, čime su pokazali koliko su obzirni, vrijedni, pošteni i dobri, sada već, skoro pa odrasli ljudi. Podjelu svjedodžbi pratile su pjesme „Noćas se rastajemo“ i „Moj život, moja pjesma“. Hvala voditeljicama ovoga lijepoga događaja, učenicama Luciji Begić, Loreni Bašić i Loreni Kosović. Sve ono što krasi divno osnovnoškolsko obrazovanje izrekla je u svome sastavku učenica Lucija Begić. Došao je i taj dan… Napokon, došao je kraj osnovne škole. Ono što smo nestrpljivo očekivali i mislili da nikada neće doći, sada je pred nama. Sada, kada je kraj, neočekivano sam postala tužna jer se počinjem opraštati s mnogo ljudi i stvari koje su mi odjednom postale tako važne. Opraštam se od školske zgrade, koja mi je ponekad izgledala kao tamnica. Opraštam se od školskog igrališta koje je dočekivalo i ispraćalo svake godine nove generacije. Ondje smo igrali nogomet, košarku, odbojku, okupljali se na odmorima i poslije škole. Tu smo se upoznavali i družili. Tu su se rađale prve simpatije, svađe i pomirenja. Ulazim u školu, prolazim kroz hodnike i učionice. Svuda je oko mene nešto od čega se želim oprostiti. Gledam u svoju klupu koja čuva razne tajne, imena ispisana na njoj, ploču koja je svjedok znanja i neznanja. Sjedim kraj prozora i mislim o danima kada sam se mučila s razlomcima, definicijama i formulama. Opraštam se i od učenika i nastavnika. Priznajem, ponekad ih nisam najviše voljela, misleći da me muče bespotrebno, ali sada shvaćam da su samo željeli da naučimo što više i budemo spremni za ono što nas čeka. Ali, prije svega, opraštam se od svoga razreda. Ponekad smo se svađali, inatili bez razloga, ali je mnogo više onih dana koje smo proveli u druženju i šali. Sigurno će nas život odvesti na razne strane, ali vrijeme koje smo proveli u osnovnoj školi nikad se neće moći izbrisati. Sada završavam 8. razred, jedno poglavlje svoga života. Ostaju samo lijepe uspomene. Bilo je tu i bježanja sa satova, šala na račun nastavnika, izleta, ljetovanja, zimovanja, ljubavi… Sve će mi to vječno ostati u srcu i sjećanju. Na kraju se želim još samo zahvaliti najboljoj razrednici Rozi Došen, koja je uvijek bila uz nas, iako smo ju puno puta iznevjerili. Pred nama su sada različiti putovi i svatko od nas prepoznaje te nove znakove koji nas vode dalje. Jedno je sigurno, vrijeme koje smo proveli zajedno, zauvijek ćemo pamtiti! Lucija Begić, 8. r.   Novosti - Sve