Dani kruha – Dani zahvalnosti za plodove zemlje

U petak 12. listopada 2012. u našoj školi održana je svečanost povodom obilježavanja Dana kruha - dana zahvalnosti za plodove zemlje. Svečanost je počela pjesmom „Sijao Isus“ u izvedbi mlađe i starije folklorne skupine „Degenija“ koji su narodnim nošnjama posebno pridonosili ugođaju. Nakon pjesme ravnatelj Ivica Radošević uputio je riječi pozdrava, a potom je sve nazočne kao i izložene proizvode blagoslovio župnik Mile Čančar. Na stolovima se moglo pogledati, a nakon blagoslova i kušati razne krušne proizvode, vrijedan trud baka i majki naših učenika. Središnji stol je osim krušnih proizvoda bio ukrašen i obiljem različitoga voća i povrća. Po završetku svečanosti u školi članice folklorne skupine „Degenija“ u narodnim nošnjama, uz pratnju nastavnica Ane Nikšić i Antonije Rosandić, posjetile su Dom umirovljenika u Gospiću, te darivale štićenike Doma različitim krušnim proizvodima. Ugodno kratko druženje uljepšano je pjesmom „ Liko moja tamburice stara“ koju su otpjevale mlade folklorašice uz pratnju razdraganih štićenica Doma. nastavnica Antonija Rosandić Protekla godina je projurila kao vlak kroz naš mali razred, i mi se sada javljamo stariji, brži i još veseliji nego lani. Puno toga dogodilo se i događa se svakog dana, a najnoviji događaj je da smo i mi zajedno sa svom djecom i učiteljicama obilježili Dane kruha. Taj dan nije bio kao svaki dan u školi kad obavezno pišemo, crtamo ili čitamo, već smo taj dan bili mali pekari, i to u punom smislu riječi. Kuharice su nam osigurale pregače i jedan stol u kuhinji gdje smo zasukali rukave i krenuli na posao. Najprije smo vidjeli koje smo sve sastojke donijeli, što nam još treba, a zatim je učiteljica objasnila i pokazala kako se mijesi tijesto za kruh. Jedan po jedan požurili smo oprati ruke da bi se konačno mogli uhvatiti posla jer nestrpljenje je iz minute u minutu raslo sve više i više. A kada su se marljive ruke konačno dočepale tijesta, veselju nije bilo kraja. Tu se je mijesilo, valjalo, punilo pekmezom kao da smo u pravoj maloj pekari. Kada su kifle dospjele u pekač, preostalo je smo da ih za kraj ukrasimo sjemenkama i jajetom. Konačno su dospjele na pečenje i onda, vrijeme kao da je stalo….tik, tak, tik, tak, tik, tak….. I gotovo, prošlo je i tih najdužih dvadeset minuta dok smo čekali da se kifle ispeku. Ali vrijedilo je čekati, jer kifle su uspjele i mogli smo blagovati ono što smo sami napravili taj dan. Dobar tek! Učiteljica Tea Vukelja Tomljenović   Novosti - Sve